Prijava
  1.    

    Deda Vinčin Kod (The Da Vinci Code)

    Priča o Deda Vinči nije obična priča, ona se već godinama prenosi sa kolena na koleno i niko ne zna da li je istinita ali zato svi žele da veruju da jeste. Naime, sredinom 18. veka 15-ak kilometara od današnjeg Beograda živeo je jedan deda po imenu Vinča (neki kažu da je celo mesto kasnije po njemu dobilo ime). Za njega se govorilo da je bio star i kad je bio mlad i da je otkad se rodio bio deda (to su kasnije iskoristili za film o Bendžaminu Batonu). I ne bi on ni po čemu bio poseban, jer je takvih staraca već bilo, da se o njemu nije prenela legenda koja i danas obuzima misli muškaraca i žena sa ovih prostora (a i šire).

    Deda Vinča je za svog života bio poznat kao travar. Spravljao je razne napitke, vidao bolesne, budio mrtve ali ništa nije privlačilo pažnju kao njegov tajni napitak vezan za (po svemu sudeći) najvažniju temu od kad je sveta i veka, seks. Po predanju Dedin napitak je muškima davao toliku snagu da su kada završe radnju sa svojim ženama jurili svu živinu po dvorištu (jedan pevac je zbog depresije izvršio samoubistvo skočivši u kazan sa provrelom vodom). Tako su muškarci orgijali a žene bile srećnije nego ikad, pa su i kućne poslove obavljale bolje nego pre. Sve je bilo lepo dok Deda i sam nije popio duplu dozu svoga napitka (podmetnula mu jedna baba u nadi da će i nju neko da opali), krv mu otišla gde ne treba i mučenik preminuo ubrzo jer mu je već bilo 113. godina. Samim tim, tajnu o svom napitku je poneo sa sobom u grob, za koji se ni danas provereno ne zna gde je.

    Ko na onu stvar, Deda Vinča je bio nepismen, pa svoje sastojke nije beležio nekim pismom već samo sebi razumljivim znakovima. Jedna grupa teoretičara koji se danas bave ovim problemom veličaju Dedu i kažu da je namerno pisao samo sebi svojstvenim kodom, dok mu oni drugi jebu mater nepismenu. Do danas Deda Vinčin Kod nije otkriven ali je zato mnoge obogatio. Den Braun se proslavio zahvaljujući obradi ove priče (dodao masone, ovo-ono da napali narod), Armani je je u svoj čuveni Armani Code parfem ubacio par travki za koje su samo pretpostavili da ih je Deda Vinča koristio i izbili na vrh mnogih prodajnih top listi a Ron Džeremi je imao u šteku 5 ml ovog napitka koju mu je ostavio čukun-čukun deda iz Srbije, a koji je slučajno popio kad je bio mali (ovo je inače bila inspiracija Gošiniju i Uderzu tvorcima čuvenog stripa „Asteriks i Obeliks“).