
Kada želimo da predstavimo koliko neko ima naglašene neke atribute koji bi trebali da glase u množini, uglavnom idu u jednini. Recimo, kada prođe neka prsata nevesta pored društva, uglavnom neko kaže AlA IMA SISU! A, ne sise. Ili ako je neko snažan - on IMA RUKU! Težak a žilav - ima TEŠKU KOSKU, ne kosti...
Muda su svetinja pa uvek neko ima muda, ne mudo. Al može da bude JAKO MUDO ako se potrudi!
Ja i drug gledamo koncert Judas Priesta pre nekoliko godina i ja komentarišem kako su svi stari i samo što se ne raspadnu pa i ovaj bubnjar, "al IMA RUKU, vidi, ako je star!"
A on će - "Pa koji bubnjar nema ruku! .... Dobro, osim onog iz Def Lepparda... nije smešno, bre!" (inače, izgubio ruku nesrećnim slučajem pa nastavio da svira)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.