
Demonstrativno učenje je korisna taktika u kreiranju alibija za neuspeh na ispitu ili u školi. Česta pojava u životu svih onih koji studiraju ili još uvek idu u srednju školu, tj. svih žrtava obrazovnog sistema. Tokom praznika ova pojava se masovnije ispoljava u slučaju studenata koji se vraćaju kućama za praznike.
Brat: Evo ga baato!
Majka: A gde mamino zlato... ljubi ga majka... jesi nešto omršavio, moraš više da jedeš... A tek ti podočnjaci... Sine san je najbitniji za čoveka...
Student: Znam mama, znam... Ali šta ću kad moram da učim, opteretili su nas sa ovim kolokvijumima, predispitnim obavezama, a tek su mi se svi ispiti potrefili baš kroz sedam dana.
Otac: Ma daj pusti se toga, sad si kući, sedi malo, pričaj nam kako je u velikom gradu.
(Posle pola sata jaukanja kako fakultet strašno opterećuje i kako ne pronalazite slobodnog vremena da radite bilo šta drugo osim da učite, odlazite u sobu i demonstrirate učenje 3 dana bez prestanka skoro da se ne dižete od knjige – osim da izvršite fiziološke potrebe)
...
Nakon čitave demonstracije šta god da se desi na ispitu vi ste pokazali veliku požrtvovanost i ne postoji ništa što može stvoriti drugačiju sliku o vama, osim vašeg indeksa... Ali u svakom slučaju možete da se oslonite na rečenicu: „Pa i sami ste videli koliko sam učio...“, a zatim možete da krivite i administraciju fakulteta, profesore, pa čak i radnicu na šalteru...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.