Prijava
  1.    

    Detinjstvo

    Život u periodu od pičke materine do pičke prve devojke koju si mazno.

  2.    

    Detinjstvo

    Uzrok raznoraznih psihickih problema, ako je verovati psihijatrima.

    - Dobar dan, doktore.
    - Dobar dan, sedite... u čemu je problem?
    - Doktore, u poslednje vreme, ne mogu da spavam, non-stop čujem neke glasove.
    - Aha, kad je sve to počelo?
    - Pre nedelju dana.
    - U redu, pričajte mi o svom detinjstvu. Kakav ste odnos imali sa Vašim ujakom?

  3.    

    Detinjstvo

    Najpotcenjenije iskustvo na svetu. Jedino koje nam pored svih gurua, monaha, pisaca i govornika pruža šansu da gledamo svet kroz oči mudraca. Ne onog koji sve zna, već onog koji želi sve da sazna. Onog za koga ne postoje razlike u rasi, bogatstvu, veri i državljanstvu. Onog koji primećuje stvari koje ostali, uronjeni u čamotinju svakodnevice, ne primećuju. Mudraca koji zna da uživa u životu i jedva čeka sledeći dan, koji zna da su svi problemi ovog sveta ispod njega.

    Svi smo jednom bili taj mudrac, ali smo u procesu odrastanja postali razmažena i naivna deca.

  4.    

    Detinjstvo.

    Period koji je toliko divan upravo zbog toga što si mogao dobro da se zabaviš i bez alkohola.

  5.    

    Detinjstvo

    Period u kome svaka bol prestaje sa maminim poljupcem.

    Dodji, ljubi mama svoje dete.

  6.    

    Detinjstvo

    Kad' se ne sećas dogadjaja o kojima ti pričaju i koje si radio, a nije pijanstvo.

  7.    

    Detinjstvo

    Najlepši mogući period u životu svakog pojedinca, što skapira tek malo kasnije kad sprči godine u dupe. Apsolutna bezbrižnost i totalno boljenje uveta za sve što se dešava oko tebe. Najvažnije od svega ti je samo da se igraš. Kako i gde zaista nije bitno. Jedva čekaš da se skupi društvo i da ludujete ceo dan, da trčite, da smišljate nove igre...Sve je tako jednostavno i prosto. Kada si dete želiš što pre da odrasteš, a kad odrasteš i shvatiš kako je život ustvari jedno veliko sranje, onda poželiš da se što pre vratiš u detinjstvo. Al' đoka!

    Predivno jutro. Budiš se, navlačiš šorts i majcu i trčećim korakom silaziš u dvorište iza zgrade gde već uveliko 150 deteta jurca i trči za loptom. Toliko si srećan da ne možeš rečima da opišeš.
    14 sati, vreme za ručak.
    Keva se dere sa prozora: Ajde dolazi na ručak!
    Ti: Mama molim te još samo 5 minuta!!
    Keva (posle pola sata): Dete dolazi gore, odmah!!
    Ti: Idem mama, evo za minut.
    Keva (posle 15 minuta): Vuci se gore, pizda ti materina, da ja ne silazim dole!!
    Krećeš pomalo razočaran što ćes propustiti tvoju omiljenu igru (između dve vatre) ali keva je besna kao ris i moraš da je poslušaš.
    Ulaziš u stan i brzinom svetlosti nabacaš hranu u sebe, samo da bi se što pre vratio u dvorište.

    22 sata: Još jedan dan igre je gotov. Odlaziš kući, bacaš se na krevet i zaspiš kao ukomiran. Jedva čekaš da sutra svane novi dan.