
Najlepši mogući period u životu svakog pojedinca, što skapira tek malo kasnije kad sprči godine u dupe. Apsolutna bezbrižnost i totalno boljenje uveta za sve što se dešava oko tebe. Najvažnije od svega ti je samo da se igraš. Kako i gde zaista nije bitno. Jedva čekaš da se skupi društvo i da ludujete ceo dan, da trčite, da smišljate nove igre...Sve je tako jednostavno i prosto. Kada si dete želiš što pre da odrasteš, a kad odrasteš i shvatiš kako je život ustvari jedno veliko sranje, onda poželiš da se što pre vratiš u detinjstvo. Al' đoka!
Predivno jutro. Budiš se, navlačiš šorts i majcu i trčećim korakom silaziš u dvorište iza zgrade gde već uveliko 150 deteta jurca i trči za loptom. Toliko si srećan da ne možeš rečima da opišeš.
14 sati, vreme za ručak.
Keva se dere sa prozora: Ajde dolazi na ručak!
Ti: Mama molim te još samo 5 minuta!!
Keva (posle pola sata): Dete dolazi gore, odmah!!
Ti: Idem mama, evo za minut.
Keva (posle 15 minuta): Vuci se gore, pizda ti materina, da ja ne silazim dole!!
Krećeš pomalo razočaran što ćes propustiti tvoju omiljenu igru (između dve vatre) ali keva je besna kao ris i moraš da je poslušaš.
Ulaziš u stan i brzinom svetlosti nabacaš hranu u sebe, samo da bi se što pre vratio u dvorište.
22 sata: Još jedan dan igre je gotov. Odlaziš kući, bacaš se na krevet i zaspiš kao ukomiran. Jedva čekaš da sutra svane novi dan.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
A gde je kajgana?