
Proces koji ljudi zainteresovani za svoj tzv. aktivni rečnički fond, a pritom vole da provode vreme međ' narodom, s vremena na vreme moraju da odrade ne bi li ponovo počeli da izgovaraju smislene celine umesto nedovršenih polu-rečeničnih uzvično-sugestivnih budalaština.
Najbolji način za to je da se uzme u ruke neko delo klasične književnosti (da, da...), ja l' domaće, ja l' strano, i da se iščita to lepo. Posle toga ste neko vreme bezbedni od spoljašnjih uticaja i ma koliko ljudi oko vas br'timili sve odreda i, 'nači, 'el me razumeš, u suštini, ta mala, ludilo, e!...vi ćete uspevati da održite pristojan razgovorni nivo, uplićući sumanute poštapalice (pa nismo lutke, majkamustara), ali i uspešno postižući da vas razumeju.
Upozorenje: Posle čitanja tog nekog klasika, kratko vreme verovatno nećete moći da govorite ikako drugačije, osim kao udžbenik. U toj situaciji može i da se desi da skontate da vam fali reči, tj. da bolujete od sindroma stečene leksodeficijencije. Tada mnogi posežu baš za onim od čega su pokušali da se leče ('nači, o tome ti pričam, ludilo mozga u principu, eee!), ali uz veliku borbu odupreti se tom neizdržu je moguće. Bar na neko vreme.
Onda ponovo knjiga.
'Nači, u principu - najbolji za to je Andrić. U suštini.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
'Nači, b'rte sestro skušo: vrh definicija! Ae ti dam plus...
+
... a posle ću vidim koji ti je taj lik Andra...
Heh :) Hvala... Vidi da se nije ovde sakrio: http://www.youtube.com/watch?v=S8iJvVNIlKw :)
Tu negde, garant... proletos sam, posle mnogo godina, hodao Ćuprijom, oblačan dan, kiša samo što nije, stao nasred mosta, gledao u zelenu vodu i kao uvek mi, kad mislim na veliki roman, dođe u glavu poslednja scena kad Alihodži kaldrma krene ka licu... pa se mislim koja li će kaldrma, i gde, da sustigne moju facu. Zasad se još držimo podaleko od te kaldrme, skušo! :)))
:) Podaleko, jašta, meni se ponekad čini da ni prohodala nisam kako treba.
Nikad nisam bila u Višegradu, inače, a kad odem, verujem da ću da doživim kulturološki šok kad usred grada vidim auto, npr. Šta su ti predstave...
Daa... više: predrasude. Lep gradić, ušuškan uz reku, sa tim mostom koji ga nadrasta...