
Digitalno pripovedanje (eng. digital storytelling) je relativno nova disciplina pravljenja kratkih filmova na izabranu temu, najčešće na radionicama organizovanim za ugrožene grupacije (nepismene, siromašne, žrtve nasilja, itd.), mada se može izvoditi i solo. Tema može biti bilo šta, od nezaboravnog trenutka iz detinjstva do teške socijale. Digitalna priča se pravi tako što se napiše scenario, napravi audio zapis tako što autor pročita tekst, izaberu fotografije ili snimci (lični ili sa neta), izabere muzika, i sve to ukomponuje prema želji autora u odgovarajućem programu. Dobra strana digitalnog pripovedanja je ta što ne moraš biti umetnik da bi je napravio, ali kada je napraviš, u neku ruku to i postaneš.
Primer okačen.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.