
To su djeca uzrasta 6-10 godina, koja su isuviše mala da bi se zanimala nečim osim igre i suviše bezbrižna da bi se na njih spuštale naznake teških ralja života, ali su dovoljno svjesna i sposobna da odu do prodavnice i kupe šta treba.
Matorinje ih koristi kao svoju produženu ruku do obližnjeg granapa, a to podrazumijeva da ih tamo šalju i majka, i otac, baba, deda, stariji brat ili sestra, komšije, tako da mališan dnevno ode i po deset puta u prodavnicu.
Problem je ako i sa 20+ godina ostanete najmlađi u porodici ili komšiluku, onda ste i dalje vi "dijete za u granapa".
- Sine, ajde majci idi u prodavnicu, kupi vanilinog šećera, ljubi te majka...
(Poslije deset minuta) - Obuvaj se, mali, idi kupi piva i cigare.
- Sinko, bi li otišao kupi teta Radi sijalicu, sinoć mi pregorjela...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Hahahahaha :)