Sve ucestalija pojava na zidovima beogradskih ulica. Plakati koji najavljuju lude i nezaboravne zurke u stilu devedesetih. Pretpostavljam da je glavna svrha sledece:
1) Da siromasi koji su bili previse mladi pocetkom devedesetih, mogu da se bez blama obuku kao njihovi junaci iz download-ovanog filma "Vidimo se u citulji" i dzuskaju uz Tek je dvanaest sati, Cecu, Mitra, Viki, 200 na sat, Oci boje duge i ostale superhitove, koje ih je sada blam da slusaju u drustvu svojih vrsnjaka.
2) Ovo je i mogucnost da se napaceni nostalgicari, koji su sada vec matori, vecinom ozenjeni ljudi, ponovo obuku u svoje stare uniforme (NIKE AirMax, trenerka, kajla, obrijana glava,...) i izigravaju krimose.
3) Ipak, ovo je najveca prilika za moderne i aktivne splavare da se malo odmore od modernih zvukova Osmana Hadzica, Seke (koja je pocetkom devedesetih bila mala), Tine, Tanje, Sanje i ostalih gancija i opuste u prirodnoj i srdacnoj atmosferi dizelasa, koji su 2008 godine potpuno zanemareni i zamenjeni meteroseksualnim, sportski elegantnim klincima sa splavova.
Diesel is not dead! (And I don`t know when it will die...)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dizel Vaskrese!
Vaistinu +
Tina, Tanja Sanja, Biki Siki Viki Riki +
I naravno dzej.
Pluscina!
uzas...nikada dizelana nece odjebati sa ovih prostora...
+++