
Tokom devedesetih, česta vrsta goriva koju ste mogli kupiti od švercera i uličnih prodavaca, inače obično pripadnika ugrožene nacionalne manjine (često od milošte nazvanih Šeik).
- Komšo, ja doš'o po infuziju za auto. Jel' imaš onaj crveni benzin?
- Ima, kume, kako kod mene nešto da nema? Juče doš'o iz Bugarsku, taze doterao, da viš' samo kako je šukar!
- Nego, šta ti je u ovim burićima?
- Piše, b'e, kume lepo "NAVTA". Za svaki slučaj sam dodao i "dizel", da se ne zabunu ljudi.
- Aaaaa! A jel' te nisu učili da ne mešaš ćirilicu i latinicu?
- Kume, ne vređaj, ja pošteno švercujem i ništa tu nisam pomešao sa gorivi, ćist bemzin, ćista navta!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Crveni po legendi- najkvalitetniji. :)
+
Pa pazi, dobro se tada i deterdžent prodav'o +
Kako loš skor, baš mi se sviđa defka. +
Inače, tada sam živeo u delu grada gde ih dosta ima, pa sam imao prilike često da gledam ovaj natpis. Priznajem da nisam iz prve skapirao šta u stvari piše :)