Pesmice koje smišljaju đaci na času kao rezultat velike dokolice nastale dosadnim i monotonim glasom profesora (odnosno profesorke).
"Profesor kenja,velike mu oči,
O,fizičare,u reku nam skoči.
Sa mosta se baci u Dunav plavi
Nemoj više da sediš nam na glavi."
I evo jedne neshvaćene umetničke:
"Električno polje,električno polje.
O,biće valjda bolje
Kad završi se smorni čas ovaj
Ah,nesretna sudbo."
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.