Đe rastu masline ne rastu ljudi

Maslinovo ulje, ruzmarin! Ladno pivo, koka kola, jupi! Krofnice, vruće krofinice...

Ako ste ikada išli na primorje, crnogorsko primorje, vrlo vjerovatno napamet znate navedeni marketinšku mantru, koju ponavlja ubogi prodavac na plaži. Primjetićete da se u prvom planu nalaze masline. Zašto baš masline? Zato što masline rastu u primorskim krajevima. Zato što primorci izuzetno cijene svoje masline i njihovu prerađevinu maslinovo ulje. Zato što svoje maslinove ulje trpaju sve moguće i nemoguće kombinacije jela. Zato što se maslinovim uljem liječe, kupaju, jebu u guzicu. Zato što očekuju da i vi cijenite maslinovo ulje. Da ga platite naravno. Papreno.

Masline kao masline i nisu previše bitne za poentu ovog teksta. One rastu tu vijekovima. Teško da su imale uticaja na ljudske kvalitete osoba koje ih uzgajaju. Ali eto, potrefilo se da dijele kvalitetan geografski prostor sa, ne tako kvalitetnim, ljudskim bićima.

Latin, iliti primorac, potomak slavnih mletačkih trgovaca, dočekaće vas sa isto tako ''slavnim'' gostoprimstvom koje krasi dotične krajeve. Ljubaznog osmijeha, prefinjenih manira i prijateljskim zagrljajem ispratiće vas kući. Vrlo vjerovatno prvi i poslednji put. Mašte im ne fali. Teško da bi nekome drugom pale na pamet takve ideje za prevaru. Riječ im vrijedi koliko i maslinovo ulje koje prave. Na svu sreću, gledate ih samo ljeti. Ostalih godišnjih doba zavuku se u svoje kamene palate i broje novce. Smišljaju nove prevare, uvode nove takse.

A maslinjaci, oni žive vjekovima. I pravo je čudo kako ne pocrvene od stida svjedočeći nedjelima svojih vlasnika.