Djevojke koje su do juče bile male slatke nevine tatine princeze

Ima ih na svakom koraku, na granama porodičnog stabla, u parkićima, vrtićima i svim mogućim mjestima na kojima si ikada popio pivo ili zavario buksnu.
Obično ti zapadnu za oko dok nevino igraju lastiš ili češljaju Kineske kopije barbika koje izgledaju kao da imaju šmajsnaest metastaza karcinoma na grliću plastične maternice.
Vremenom barbike izgube i to malo plastične kose koju je neka njena vršnjakinja iz Kine nestručno pozabadala u plastičnu smjesu koja asocira na ljudsku glavu, guma za lastiš se preradi u prve ručno izrađene tange a ti izvališ da si matora skotina i da si uz gajbu piva dočekao još jednu generaciju napucanih klinki koje su parkiće i ostala mjesta za igranku zamjenile VIP ložom u lokalnoj diskoteci ili udobnim kožnim sjedištima u automobilu novopečenog ratnog profitera koji najviše voli da teško zarađeni keš investira u silikonski podmladak.
Gledaš ih krajičkom oka dok se pijane i urađene vraćaju sa cijelovečernje jebačine i shvataš da ti sve te scene djeluju kao neki sjebani dežavu.
Onda se sjetiš odakle ti sve to izgleda poznato ispiješ poslednji gutljaj piva i zaputiš se do obližnje birtije.
Tamo te čeka lokalna udaraljka, samohrana majka petoro djece koja radi kod gazda Miće na dnevnicu, koja iako nema blage veze o ugostiteljstvu može odjednom da puši tri do pet kurčeva. Bar takve glasnie kruže kada se lokalni đilkoši hvale svojim zavodničkim poduhvatima.
Sjedaš za šank naručuješ pivo i promuklim poderanim glasom govoriš cjenjenoj radnici:
- Jebeš ga stara izgleda da ćeš i ti uskoro u penziju, bolje traži nekog paćenika da se udaješ što prije, evo sada sam vidio čopor potencijalinih naslednica kako se prevrću ispred ulaza zgrade prva koja rodi dolazi kod Mićka da te mijenja.