Ne bre, nije to. Opet ste se isprepadali. To nije onaj šlauf koji pripadnice lepšeg pola dobiju kad su noseće, jer za veče pojedu dva kila kiselih krastavaca, a u međuvremenu otrse i kožicu sa celog praseta, jer im se, jelte, prijelo i nešto slano. To nije ni ona stomačina na kojoj prosečni srpski otac drži jednogodišnju ćerku, tikete od kladionice i pikslu u kojoj su posmrtni ostaci Drine bez filtera.
Ovo uopšte nema veze sa ljudima. Ustvari ima, ali više sa pričom u kojoj su ljudi. Da bi neka priča dobila na težini mora se propisno nafilovati prejebanim metaforama i alegorijama, hiperbolom koja se može čuti samo na kafama, u prodavnici i po Zadušnicama. Kako bi priča postala teška mora da sadrži i element koji će pomeriti tas, i tako slušaoca do kraja održati budnim i koncentrisanim.
- Brate, jesi video kakvu je ribetinu juče provozao Šomi u njegovoj Dvojci?
- Pričaj brate! Kakvu ribetinu?
- Ma ribetinu u gramatičkom smislu reči. Čim su ušli u kola, Golf je postao sportak! Riba ima preko sto kila, jebem ti Sunce!
- Au! Milka, donesi dva piva, ova priča dobija na težini!