
Godina je četr'es'prva. Tek formirane gerilske jedinice nemaju dovoljno oružja da se bore protiv mrskog okupatora. Jedna puška na deset boraca. Da bi se zaplašio neprijatelj i postigao efekat brojnosti i opremljenosti, ta jedna puška se nosi od jednog do drugog borca koji opali po metak-dva i dodaje dalje.
- Direktore, imamo samo jedan digitron na nas petoricu. Gdje to ima? Dodajemo se k'o partizani '41-e! Molim vas da nam nabavite bar još jedan.
- Ma nemoj! Još ćete tražiti i računar da vam kupim! Mršći tamo i računaj pješke. Za šta si školu učio?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
PObeda.
+
Odlicna
Hvala, ljudovi!
Ha-ha-ha, preteran primer! +++
Oće to +
Oooo, Glavni! Kad prije iz banije? ;)
Jebiga, nije bilo mjesta pa nas sve vratiše od sinoć
Dobra, dobra.
Oni su se bukvalno igrali rata. +
Svaka čast... Mada i Rusi su tako... Išli su po sistemu nemaju oni toliko metkića koliko mi imamo ljudi ;D
Da zaplaše neprijatelja, i ne otkriju brojno stanje :D ++++
Nije digitron mala stavka. 200 dindži kod žutaća...
+++
dobar primer!+
vrhunska! +++