Prijava
  1.    

    Dodavanje sufiksa "aja" nasumičnim imenajama...ups, "imenicama"

    Od pre izvesnog vremena sve popularniji krik u, 'nači, beogradskom slengu, ono, brate, jebote, kad, fazon, bacaš spiku s ortacima u kraju ili, tipa, forsiraš rendom socijalne aktivnosti u dgra, tipa, dža-bu i te munje. Subjektivno kul metoda nadogradnje reči u rečenici koja, pak, objektivno najčešće biva do jaja iritantna prisutnim svedocima tj. u slučaju ako je korisnik iste teški nelord ili, jednostavno, dođoš iz provincije. Elem, samo izgovaranje novo-apgrejdovanih termina iziskuje i onu obaveznu "matori-divi-kako-šimpu-tompus-tompusa-bez" augmentaciju jednog ugla ustiju, pri čemu se dobija taj u svetu vazda prepoznatljiv beogradsko-kulersko-ljadžerski izraz lica. Koristiti s osećajem za filing ili, najbolje, ne. Ono, pozdrav, jebote.

    - Tebra, 'oćemo na neki has?
    - A, brate, vidiš koja vrućinaja, 'de ćemo, jebote??
    - Šta, nazovemo "Slavonca", naručimo dve pljeskaje i neki pomfri i posle samo dođemo pokupimo...
    - I to što kažeš, tebra...Uuu, jebote, divi sisaje na ribi šo je šlapro...
    - Uuu, do jajaja...

    -----------------------------------------------------------

    - Brate, 'si vid'o Mareta negde, treba da mi vrati PlejStejšn, ovo-ono?
    - Ti ne znaš, jebote?? Mareta, fazon, sinoć ispresavijali neki metalci, 'nači, radile martinkaje po čontri samo tako! Eno ga, leži u Zemunskoj Bolnici, piša na lakat...
    - A daaaj, jebote, a tako mi se pikao PES...