
Turska serija od pre desetak godina u kojoj je mogao da glumi svako ko ume da drži pištolj i padne na zemlju. Grupa Turaka u crnim odelima iza jednog ćoška, grupa iza drugog pucaju jedni na druge u 350 epizoda i...to bi otprilike bila radnja...Koliko se može razabrati radi se o sukobu nekakvih paradržavnih, paravojnih ko zna organizacija koje su izvan svakog poretka. Po epizodi se ubije 50 ljudi, što niko nigde niti primećuje, niti istražuje. Vremenom serija postaje sve surealnija, pojavljuju se nekakve sekte, masoni, templari, Rusi, Ameri, Šiptari, Čečeni, Jevreji, nekakvi likovi koje metak iz neposredne blizine ne može da ubije, ali zato glavni junak može da ih pretuče pesnicama itd...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Well, while the beachmaster was off behind a whale carcass, loudly fornicating with my beloved mother, I snuck past and surprised my sweetie with a romantic meal.