Obrazloženje poraza, pada ili jednostavno usporavanja. Lijeno vrijeme oko kog smo nekad hvatali krugove i uvijek uspijevali da budemo brži od njega, počelo je da produžava korak, podiže koljena i laktove... I dok ono neštedimice smajnjuje razliku, mi postajemo spori i umorni. Preforsirani. Neiskusno uhvaćeni u koštac sa jačim od sebe. Već mu osjećamo prste na petama. Došlo nam je vrijeme..
"Vidi Mikija čoveče, gura kolica, pustio stomačić, voda ženicu... Koja promjena, bogte..."
"E, brate, koji je to šmeker bio... Sjećaš se piknika na selo kod njega, dvije noći niko nije spavao... Svašta je tu bilo..."
"Ili kad je tip ladno krenuo stopom za Holandiju, dig'o mu se da vidi Amsterdam...Hahaha stigao je do Mađarske...Al' jebiga, i za to treba petlja.. Nego vidi ga sad, zauzdan.. E živote.."
"Tako ti je to, došlo mu vrijeme, dugo se migoljio... I mi ćemo tako, nemaš frke. Aj živio."
"Živio i ti meni.."
