
Kada skontas srz problema, kreces, naravno, da drkas. Drkas na prvu komsinicu, na omiljenu glumicu, na neke bolestine sa TV-a, picke materine... Problem nastaje kada objekat drkanja postane objekat trsenja, a onda shvati da zeli muza inzenjera pred kojim je karijera, ili, jos gore, mafijasa pred kojim je puna flasa Don Perinjona, ili kako god. Onda se drkanje preusmeri na sopstvenu depresiju i drkas do besvesti, mozda bi i svrsio, ali nema vise nikog ni da te pipne, tuzan si i sam i to te tako pali... Ovo se, val'da, u psihologiji zove sekundarna dobit.
http://vukajlija.com/uvreda-za-kurvu/136252
(Izvinjavam se Tomu, al' bio je dobar primer.)
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Из личног искуства? :)
svi smo mi nekada drkali na depresiju, zar ne?
Neki su i siljili.