
Kada skontas srz problema, kreces, naravno, da drkas. Drkas na prvu komsinicu, na omiljenu glumicu, na neke bolestine sa TV-a, picke materine... Problem nastaje kada objekat drkanja postane objekat trsenja, a onda shvati da zeli muza inzenjera pred kojim je karijera, ili, jos gore, mafijasa pred kojim je puna flasa Don Perinjona, ili kako god. Onda se drkanje preusmeri na sopstvenu depresiju i drkas do besvesti, mozda bi i svrsio, ali nema vise nikog ni da te pipne, tuzan si i sam i to te tako pali... Ovo se, val'da, u psihologiji zove sekundarna dobit.
http://vukajlija.com/uvreda-za-kurvu/136252
(Izvinjavam se Tomu, al' bio je dobar primer.)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Из личног искуства? :)
svi smo mi nekada drkali na depresiju, zar ne?
Neki su i siljili.