
Ponekad, u trenucima kada smo umorni ili se o nečemu zamislimo desi nam se da se prisjetimo kao kroz maglu nečega što se nikako ne uklapa u naš sadašnji život. Tada se zapitomo da li se to uopšte desilo ili smo to možda sanjali. Nekad ta sjećanja mogu da budu i živa, ali je njihovo porijeklo uvijek misteriozno. Ne moraju uvijek da se odnose na neki konkretan događaj, mogu i da oslikaju neku našu raniju naviku ili način na koji smo nešto radili. Začudo, ta nam se druga realnost skoro uvijek učini prijatnija i zanimljivija od ove naše u kojoj se nalazimo. Tako je, iako to uopšte ne mora biti istina, ali nama se ipak ta druga realnost čini primamljivijom. Onda pokušamo da se prisjetimo još nekih detalja, ali se vrlo često desi da baš tad, svo naše sjećanje nestane kao raspukli balon od sapunice.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
WTF ?!?