Rokaš čitav rat 90ih, malo zbog naređenja ali mnogo više jer voliš ovu zemlju i hoćeš da bar djeca imaju bolje sutra. U glavi slika žene i trogodišnjeg čeljadeta. Vredni su i davanja života bez razmišljanja. Svi oni klinci iz komšiluka ti prolaze kroz glavu, biće to dobri momci. Ležiš u lokvi krvi, ništa to nije. Opet se nadaš da će sutra bolje biti.
Došlo je i to sutra. Vidiš kamenčugu kako leti prema tebi, odbijaš je i vadiš pendrek. Ta ista djeca su sad momci koji bi te pregazili jer si dobio naređenje da braniš neke ljude što bi da prošetaju gradom. Nema više neprijatelja vani, stiglo drugo naređenje. Opet to radiš zbog djece i nade da će biti bolje sutra.
