
Po srpskoj tradiciji i verovanju Bog je Svetom Aranđelu, Arhangelu Mihailu dao zadatak i pravo da meri ljudske duše i odvaja dorbe od zlih. Da bi to sproveo, najpre mora da izvadi duše, od toga naziv duševadnik.
Za širu narodnu masu, kojima je vrhunac religioznosti i pravoslavlja dostignut pri kupovini pozlaćene ikone gimnastičara na vašaru u Rumi, i kojima religija,uprkos njihovim tvrdnjama, ne predstavlja ništa do prospekta ustaljenih pogrebnih, slavskih i svadbenih konvencionalnosti, duševadnik je bilo koji državni organ, u vidu inspekcije ili izvršitelja čiji je radni zadatak da sankcioniše pojedince ili korporacije koji svojim bitisanjem ili načinom poslovanja odstupaju od pravilnika nametnutog uglavnom od strane više sile, iliti države.
*ulaz u maxi
Komšija: Šta je ovoliki red, deli li se šta za dzabe?
Security: Kakvi dzabe komšo, to nikad, bili nam juče duševadnici kaže mora da se ulazi jedan po jedan
K: Ih serem ti se u korolu, i šta sad da stojim ovde k'o u toru do ko zna kad?
S: Il čekaj komšo, il jedi bez 'leba, ne znam šta bih ti rekao...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.