Prijava
  1.    

    Duško Radinović

    Vedeta koju će i najzagriženiji Zvezdaš zaboraviti da nabroji kao člana šampionske generacije. Vredni i pošteni trudbenik iz senke. Lik pritupog izgleda, ne baš vrcave inteligencije i pomalo invalidskih fizičkih predispozicija. Ipak, igrač zadatka i od poverenja koji nikada ne izneveri. On neće skriviti gol, ali ni postići pobednosni u zaustavnom vremenu. Retko će napraviti penal, a još ređe zaraditi drugi žuti. Crveni može da dobije samo ako je glavnom sudiji pukim slučajem poorao sinor onomad dok je obrađivao njivu za setvu kukuruza.
    Ekvivalent, što po izgledu, što po ulozi u timu, Mauru Tasotiju.
    Tip fudbalera na čiju biografiju, onog trenutka kada okače kopačke o klin, prosečni pratioc drevne igre pritiska alt i delete dugmad istovremeno. Pamte ih još samo neostvareni sportski novinari, pasionirani kladioničari srednjih godina i šira familija. Potonji, uglavnom, zbog pozajmiljivanja novca.

    - Se sećaš one granitne Milanove odbrane iz 90-ih, što su igrali u liniji na četres metara od gola: carevi Barezi i Kostakurta, na levom beku tata Maldini, a na desnom... Kako se beše zvao onaj Radinović?
    =================================================
    Šef: Milane, hoću da mi se odradi statički proračun za ovaj novi tržni centar što gradimo, specifikacija armature i betona, i da mi nabaviš cene iz cementare, jasno!?
    Milan: Ali šefe, pa već radim onu zgradu na Zvezdari, imam i one garaže kod Vuka, ide sezona odmora, žena već uplatila u Paraliji...
    Šef :sekretarici: - Milka, zovi mi onog malog pripravnika Radinovića, taj će to dodradi dok si reko keks i da pita jel ima još. A ti Milanče, kad odeš u tu Grčku, vidi jel nude neki poso propalim arhitektama, oni sad tamo mnogo grade, cvetaju...