
Osnovno merilo po kome naši roditelji odlučuju da li se treba družiti sa određenim dečakom ili ne. Ako, ne daj Bože, on ima dugu kosu, to je sektaš, narkoman i tome slično. Ali, ako je uredno podšišan, može se fiksati u venu ispred njihovih očiju, to je dobro dete.
Drug metalac (kosa do ispod ramena) i ja idemo ulicom, srećemo moje roditelje.
*kasnije, kod kuće* M: Je li, kakav ti je ono narkoman sa kojim ideš danas?
Ja: Majka, bre, ono je Stefan, znamo se od vrtića, išli smo zajedno u osnovnu.
M :Ne znam ja, u loše je društvo izgleda upao. Vidi ga, pustio kosu, nosi one kosture na majici, možda se i drogira. Ju, sine, kloni se ti njega. Što se ne družiš sa Milkinim malim? Kako je to zlatan dečko...
Ja: Jesi li ti normalna? Čovek pije kao smuk, a šmrče kao jebeni Kurt Kobejn.
M: Nemoj da lažeš! Vidi kako je dete lepo obučeno i kako divnu frizuru ima. A sad marš u sobu, neću da te slušam više!
Ja: Šta god...
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.
Kurt Kobejn nije smrkao