Potpetice visoke 12cm. Narodski rečeno - štule.
Brojne emigrantkinje na relaciji selo - grad rad' su se popeti na elegantnu cipelu al' terenska noga - čitaj - 39, neće štiklu i to ti je. Zato ''cica'' nabada dok hoda i to žestoko konjasto kao kobila, sveže potkovana lakovanim salonkama.
Ali i dvanaestice se ne daju svakom. Dvanaestice može izneti samo rođena gracija, dama s genetskim kodom za lakoću pokreta pri hodu, baletski lagana koraka i stila.
Neće to tako s kaišem na sandali, pepelguzo.Za pojedine stvarčice potrebna je ona jebena finoća koju, doduše, prave dame imaju u krvi, ne vole je sasvim, ali je opako koriste. Jer dama podrazumeva sve - kako ples tako i vožnju automobila s istom štiklom.
I nadasve, to nije stvar sredine, materijalnog statusa, ni profesije. Niti je stvar vežbe, discipline, nikakve sposobnosti ili obuke. Već duha.
Ima dama sa najviših brda, rođenih u najvećim zabitima. I seljanki sa gradskog asfalta.
- Uh, pet puta se preznojih dok dođoh u ovome, vidi, sve me ožuljala!
- Pa kad se kočoperiš! Što si ljubomorna na Sofiju, pusti ti, ne mož' ti biti ona!
- Ma ko ti kaže, čuj ga, ja ljubomorna! Što ja ne mogu da nosim ovo?! Ajde, zašto??!
(mlatara sveže izuvenim cipelama koje su se od znoja i težine blago deformisale šireći oblačak neprijatnog vonja)
- Ma ženo ti si prosto rođena za ravno, ne kažem ja za opanke nego ravnu obuću. Em si visoka, em ti je noga čvršća, em si Milojka i ne mož' ti bit' nikad Sofija!
- Stoko! Svinjo! Traktore! Idiote! Zbog tebe ja ne nosim štikle! (Udara ga cipelama, u pometnji jedna od štikli otpada). AAAAA! Ubiću te, celu zaradu od malina sam na njih dala!
- Eto, kažem ti ja da si ti za to preteška. Što se penješ na pruće kad nisi ptica?
- Ja sam se ovde zarobila, a ja sam mogla da budem Mis!
- Aha Mis mahale! Izbij bre te bube iz glave ženo! I baci te štule, veća si od mene kad se na to uzvereš! Nego ajde pasulj stavljaj!