
Toliko se može reći u pogledu. Takav nejasan intenzitet, ujedno invazivan i ranjiv. Blještava rupa crnine, neprozirna i bez dna. Oko je ključanica kroz koju se svijet ulijeva i kroz koju svijet iscuri. Na nekoliko sekundi, možete zaviriti u trezor, koji sadrži sve što jesmo. Ali, da li su oči prozori duše ili pak vrata percepcije, to nije bitno: jer još uvijek se nalazite izvan te "kuće". Kontakt okom nije zapravo kontakt u pravom smislu te riječi. To je sve samo lagani pogled, gotovo omašen i nedirektan, toliko da možete osjetiti kako klizi mimo vas.
Ima toliko toga što skrivamo u skladištu. U ponudi se nalazi tek uzorak toga ko smo, ono što ljudi žele da budemo. Ali tako rijetko ćemo zastati da pogledamo unutra, i pustiti da se naše oči prilagode, i vide šta je stvarno tamo. Zato što i ti isto viriš iza vlastitih vrata. Možeš staviti sebe vani, pokušavajući odlučiti koliko svijeta da pustiš unutra. Drugi mogu lako da te odmjere i nastave svojim putem. Oni nas mogu vidjeti jasnije nego što bi sami ikada usitinu mogli. Tvoj trezor je jedini u koji ne možeš da zaviriš, da ga odmjeriš i sumiraš u trenu.
Tako svi ustvari samo razmjenjujemo poglede, pokušavajući reći jedni drugima ko smo, pokušavajući uhvatiti tračak sebe, imajući osjećaj kao da tražimo u mraku.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Postaješ prepoznatljiv +
Odlicno i ovo