
Kad nešto moraš ponovo da uradiš.
Dva monaha isposnika koji svoj život posvetiše Bogu, krenuše na hadžiluk u Jerusalim, naravno pešice. Na putu kroz jedan šumarak, kojeg je presecao širok potok,prepun brzaka,nabasaše na prelepu devojku. U skromnoj haljinici,koja je više pokazivala nego krila,zadignutih skuta,mokra toliko da su joj se providele zamamne obline,zagazila je u potok do kolena.Nije smela da pređe.
Spazivši je,stariji monah priđe,prenese je preko potoka i blago spusti na zemlju.Drugi monah pređe za njima prebledeo zbog onog što ovaj učini.
Nastavili su put sami i nakon nekoliko sati hoda,provedenih u ćutanju,mlađi kaluđer ne izdrža i reče:
Kako si mogao da je poneseš? Zar nisi video koliko je bestidna?
Stariji kaluđer se okrenu,pogleda ga i reče:
Ja sam je ostavio kraj potoka,ZAŠTO JE TI JOŠ UVEK NOSIŠ?
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
je l' ovo neka zen priča?
Ne, to je vic.
Hrišćanska
cist zen
Čisto sranje.
jes ti to ćito Kizo il nako ?
Čito i potom nabio na kurac.
no comment
Ovo je jedino u ovom sranju što si ti napisao. I to nema veze sa moralom, zar ne?
Verovatno si ti pisao onaj tekst dole.Priče se sećam a ovo je moja interpretacija.
Da li si ti shvatio i ono gore ?
Ne, nisam. Prosvijetli me, o premudri!
Aj na neki blog pa piši svoje viđenje neke šugave priče.
poenta je da budeš kreativan,da ako koristiš gotovo to bude 10%,u jednoj rečenici,a ne 90%.dadoh plus zbog priče,ali menjaj običaj.ovo su klasične zen pričice.