
Lik koji prodaje sitne džidža-bidže (šnale, igračke, nalepnice, postere, priveske i sl.) na uličnoj tezgi. Radost za svako dete od 4-10 godina i pravi majstor da roditeljima izbije lovu iz džepa prodajući im nešto što će njihovoj deci dosaditi posle 2-3 nedelje. Najveća ekspanzija džidžara je bila od druge polovine 80-ih do početka 90-ih godina 20. veka.
Na našu žalost, današnja omladina uglavnom misli da je džidžar lik koji prodaje marihuanu (žargonski džidža), a da nemaju pojma odakle taj izraz zaista potiče, jer pravih džidžara je sve manje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.