
Opšte rasprostranjena pojava da jedan ili dvoje komšija na svakom spratu napune hodnik raznim cvećem, zelenišem a ponekad i omanjim drvećem u ogromnim saksijama.
Često, ako ne radi lift i penješ se peške, na svakom spratu izlazi kao komandos po jedan unezvereni komšija, kome svaki dan neko po malo sjebe cveće i kad vidi da si ti, a za tebe nije baš sto posto siguran da si krivac jer ima i drugih osumnjiičenih, onda prokomentariše kako mu neko čupa cveće, baci brzu kletvu na tog nepoznatog zlikovca pa se povuče brzinom munje nazad u zasedu.
Naravno noću je najgore jer ako ne radi svetlo, najmanje dva puta udariš lakat u one korpice koje kače sa strane po gelenderu, a dešava se i da opališ prstom po saksijetini koju je komšijaa stavio do zida pored svojih vrata. Ako se pijan vraćaš kući biljke u mraku deluju kao neke karakondžule ili ruka Fredija Krugera koja čeka da te zgrabi za šiju i iscepa k'o svinja masan džak.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.