
Kada neko krene nešto da radi što iritira sagovornika (čitaj da kreše upaljač, lupka nogom o pod i sl. u svakom slučaju, nešto što proizvodi neki visoko ili niskofrekventne zvuke koji idu na živce), ovaj to izgovara u nadi da će prestati sa bukom. Naprotiv, mi Srbi kakvi smo, iritator će nastaviti to da radi samo mnogo brže i mnogo glasnije uz zloban kez dok ne popije šamarčinu od iritiranog.
dva ortaka na odmoru razgovaraju, jedan drnda zippo upaljač:
-e brate, nemoj, svega ti, živce mi iskida!
-hahahahaaaa! (drnda upaljač što je brže i glasnije moguće)
*šljas!*
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.