
Kada neko zapadne u ozbiljne probleme koje ne može nikako da reši,
kada razbija glavu razmišljajući o tome šta da radi i kako da se izvuče,
a ti mu jednom rečenicom ili jednim potezom pokažeš rešenje,
možeš slobodno da kažeš: E to košta.
Tvoje znanje, tvoje iskustvo ili tvoja inteligencija, to je ono što vredi i što košta.
- Pa jebem im mater nenormalnu! Treba da pravimo neke stepenice za Japance,
a one treba da budu velike po deset centimetra. Nisu valjda svi ti Japanci kepeci?
Nije valjda da su im stopala po deset centimetara? Ovde jebe lud zbunjenog.
- Pogledaj malo bolje taj crtež, verovatno su ti mere date u inčima.
- Inči? Jeste jebote. Tako ima logike. Dobro si se to setio.
- E to košta. Za to moje znanje me plaćaju. A ti ćeš da platiš turu posle posla.
- Ma važi...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.