
Početak rečenice od koje možeš da izvučeš samo jedan zaključak - narednih sat vremena ćeš slušati nostalgično prisećanje na mladost svog dede.
Zvoni telefon.
Drug: Brate, zvale me one ribe od sinoć, hoće da idemo na kupanje za 10 min, ali nemam čorbu, a bedak njima da tražim. Imaš neku kintu?
Ja: Čekaj sekund. DEDA! Imaš neki dinar za gorivo? Idem na kupanje.
Deda: Eeee, tvoj deda je nekad trčao i do 10 kilometara samo da bi išao na kupanje. Kad se samo setim kako sam ja...
Ja: E, zovi Ćomija, on sigurno ima kintu, idem ja da umrem.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.