
Obično se izgovara (onako da zvuči upitno) nakon što smo od sagovornika čuli jako zanimljivu ili neverovatnu priču. Ma koliko ta priča zvučala neistinito i nerealno. Izgovaramo čisto da bi ga ispoštovali. Slično kao: Ne seri? Stvarno? Majke ti?
- A: Brate, da čuješ ovo, ja nisam mogao da poverujem.
- B: Šta, šta? Pričaj.
- A: Moj deda juče išao na pecanje...
- B: I? I? Šta?
- A: Pa išao on na pecanje tako. A on kad ide na pecanje on voli da ponese i pušku. I uzeo on tako zabaci plovak i čeka... Kad vidi on tu preko reke srndaća. I on uzima onu pušku, stavlja dva patrona, nišani... I kako je nanišanio on opali i u tom trenutku skoči som iz vode i ne'š mi verovati ubije soma i srndaća jednim patronom. I onako od radosti baca onu pušku na zemlju, podigao ruke i skače i kako je skočio uhvati fazana!
- B: Ei brate?
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
aaa vratio si je :)
Malo sam prepravio, bolje je sad. :)