Osoba koja nema apsolutno nikakvu funkciju ni ulogu ni značaj u društvu. Mediokritet. Nema svoj stav. Ne želi da se ističe, ali ni da bude izdvojen iz društva. Želi da bude kao ostale jedinke, da razmišlja kao oni, da se ponaša kao oni, da izgleda kao oni. Uvek je tu, ali nikada ni na šta ne utiče. Čak i kada izrazi svoje mišljenje, niko ga ne sluša. Svi ga vide, ali ga niko ne primećuje. Svi ga znaju, ali ga niko ne voli. Preživljava na taj način što uvek stoji uz onog ko je obična jedinka u društvu, pa ga zbog toga svi i tolerišu. Da nije broja jedan, on bi bio obična nula. Parazitiraju u toj simbiozi koristeći osnovno pravilo u eksponencijalnoj matematici da nula na neki stepen i dalje jeste nula, a da jedinica na neki stepen i dalje ostaje jedinica. Oni svojom egzistencijom ništa ne menjaju. Ali da bi bili kao drugi oni su eksponenti broja jedan. Neki ih smatraju i skromnim jer im nije cilj da se druže sa onima koji više vrede da bi i sami vredeli. Obično nikada ne postanu pravi brojevi koji vrede više od obične jedinice i koji će imati svoje eksponente.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
плус од експонента јединице.
Браво.