Prijava
  1.    

    Ekstravaganca

    Imaginarni oblak koji se proteže prostorom i na nas pušta čudne tekućine. Tekućine obojene duginim bojama, tekućine mirisa japanske ruže i procvetalog jorgovana. Tekućine koja u dodiru sa ljudskom kožom uzrokuje žeđ, uzrokuje želju za još tekućine koja će liti niz naše paorske obraze i koprivom opranu kosu. Budi želju za dostizanje lutajućeg oblaka koji bi nas proždrao i prožeo, kulturno oplemenio i emancipovao. Dao nam kosmopolitski izgled čoveka natopljenog kišom ekstravagance, čoveka iznad realizma postojećih okolnosti, čoveka modernog i urbanog. Milanske piste, rimski trgovi, pariški teatri, beogradski klubovi...

    Ali postojeće okolnosti su okrutne i one ne daju razbiti okove ruralnosti u kojima je duša. Kiša ekstravagance ne može da spere znoj žaganja bukovine i košenja pašnjaka ispod Predora. Ne može da spere ukus domaće radže i jagodinskog piva, praziluka i travničkog sira. Ukus Drine bez filtera. Kiša ekstravagance ne kvasi takvog čoveka, čak ni subotom uveče. Takav čovek nosi kabanicu.

    - Oćemo sutra u Plastik?
    - Eh, sutra moram kući, teli mi se krava, treba da pomognem.
    - E, šteta. Ništa onda, drugi put.
    - Svakako... Drugi put.