
Verbalni potpis na dogovor - uglavnom onaj na pijaci, koji se završava ispruženom rukom u pravcu sagovornika, a neretko i pljuvanjem u istu, kao još većom garancijom ispunjenja ugovorenih obaveza.
- Kol'ko tražiš za prasiće?
- Čet'ri hiljade, al' vidi kakvi su, još sisaju...
- Mnogo bre zemljak, evo ti tri i i po i da se udaraš nogama u dupe.
- Aj tri i se'amsto, i da jebe brat brata.
- Može, al da mi daš da pipnem jednom ovu tvoju malu za s'su?
- Evo ruka! Mala, dojder vamo...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Maherski definisan sjajan izraz, primer autentičan. Unapred čestitam na odabiru!
Sjajna defka.
+
A jutros mi pade na pamet ovo :) +
- Evo ruka! Mala, dojder vamo...
Slikaru, e za ovo bih ti platio pivo ;-)
Evo plus evo ruka
hahaha
najs
+
Pa ovaj nije lud :) +
Evo ti pljus, kolega. :)