
Drugi susret očima sa nepoznatom rugobom iz busa.
Nešto najgore što može da vam se desi, gore je i od toga da vam brkata baba sedne u krilo.
Ulaziš u bus, smeštaš se na svoje omiljeno mesto, šmekaš ribe i odjednom ti se sretne poglet sa nekom rugobom koja te posmatra bez prekida. Pomisliš "Bože, ko to jebe?" i nastaviš razgledanje po busu. Nekoliko trenutaka kasnije između dubokih misli uhvatiš sebe kako buljiš direktno u gore pomenutu . Krv ti se sledi u žilama, shvatio si grešku, ona se blago osmehnu, izbaci svoju protezu i namesti šiške...
Pomisliš "Kakva sam budala!", u tom trenutku vam se opet sretnu pogledi i to je kraj, tragedija, katastrofa, kataklizma.
Ona kreće prema tebi, primetila je prazno mesto.
Pomisliš : "JEBEM TI SRBIJU KAD NIGDE NEMA ČEKIĆA ZA PRINUDNI IZLAZ!"
Mogu li da sednem? - upita učtivim i jebozovnim tonom
-Ma m'rš bre u pizdu materinu!!! ...AAAAAA!!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.