
Nešto veoma sumnjivo u najavi. Varljivo, skoro nepostojeće, a opet vidljivo i jasno kao dan. Onda kada vas izjeda i nagriza crv sumnje, baš kao što vi grizete onaj topli sendvič u koji vam je ljubazna raspaljivačica sojinog roštilja, usred februara, od priloga ubacila i ovu rajsku biljku. Sumnjiv još na prvi ugriz, kada poprimi čvrstinu gumenog pirotskog opanka. Kada znate da to nije onaj avgustovski, a ipak je tu i osmehuje vam se kad god razdvojite lepinju.
- E brate, jesi video onog frajera što svira frulu, dvojnice, saksofon, klarinet, trubu, trombon i hornu i to samo nozdrvama?
- Ma daaaaj, ne verujem...
- Aj ne seri, bilo na televiziji!
- Ma gledao sam...to je neka fora garant, šta radi sa šlajmaricom? Meni bre sve to sumnjivo ko paradajz u februaru.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.