
Poznata, čak štaviše premda međutim, možda i jedna od najpoznatijih fontana vodoskočkog karaktera na svetu, dobila je naziv po jednom bizarnom događaju.
Elem, naš Šumadinac je onomad, sledeći starovekovno mondijalističko uputstvo da svi putevi vode u Rim, pošao kao pravi pravcati stanovnik ovog sveta da obiđe "večni grad". Kad on tamo imade šta i da vidi: vodi se narod ruku pod ruku, šeće 'vamo-'namo, okuplja se raja i pučina oko nekakve vodurine i baca kojekakve novčiće sve okrećuć' se leđnim stilom ka vodi. A naš čovek k'o naš čovek, pomisli da je to nešto kreativno i da ne škodi mladom životu, pa ti dovati i on jedan dukat što je vrgo od kuće i zabaci ga a la Vlade Divac metodom preko glave i pogodi direktno u glavu jedne od skulptura, te ti naš Milojica uzviknu: "Di trevi baš u glavu?" I tako ti fontana dobi, sad već istorijski, naziv!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovo je genijalno.
"čak štaviše premda međutim" - na zalost neki stvarno koriste u svakodnevnom govoru.
Plus od mene
hehe, kul je pričica :).
+
ha,jako fino moram reć'!