To je najbolja sorta ljudi. Oni gledaju svoja posla, furaju svoj fazon do kraja i ne obaziru se na to šta im ko priča iza leđa. Čudno pričaju i o čudnim temama i ljudi sebi daju pravo da (pokušaju) ga troluju ili podjebavaju, a u sustini lika to ne boli ama baš uopšte jer on ima večitu kurcobolju. A, i kako da ga istroluju i zajebu kad on kulira i ne zanima ga. Pucaju kapislama na njega, sve ćorci, ali on se ni na buku ne obazire. Na četu radi šta hoće i piše šta hoće, četuje sa ljudima koje ne poznaje, ali ni ne želi i ne zanima ga da upozna jer on u realnom svetu ima svoj krug ljudi gde je komotno ono što jeste. Stalo mu je samo do mišljenja dragih ljudi, ostali mogu komotno da se napuše kurca, u fazonu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
vala baš tako +++
Taj rad +