U potpunosti se razumemo. Već na pola izgovorene rečenice (dok se druga polovina može završiti u najmanje tri varijante) razmišljamo o istoj varijanti.
Razlozi koji dovode do ovako visokog stepena podudarnosti u načinu razmišljanja potpuno su nebitni, a i, ruku na srce, retki su slučajevi kada ćemo ih tražiti.
Možda je u pitanju i rođena devojka, ali i ne mora da bude jer i posle toliko vremena provedenog zajedno nije isključeno da se ne gađamo. Možda smo se tek upoznali pa smo kao neke srodne duše, razmišljamo u istom smeru. Možda uopšte i nismo suprotnog pola, ali su nam mišljenja o istoj stvari ili rešenju nekog problema potpuno ista. Razumemo se.
-Šefe, hteo sam kolima po pljeke za ekipu u smeni?
-Službenim?!?
-Da, šefe.
-Slušaj, nemoj da direktor...
-Neće videti, parkiram iza apoteke a putni nal...
-Dobro, dobro! Gađamo se, cepaj. Ne znam ništa o tome.
-Naravno šefe, i nisi odobrio. Kečap, pavlaka, luk i ljuta beše?