
Lik koga svi izbegavaju da vide kada krenu u kladžu ili na bilo koji event na kome se očekuje da te sreća ne popiša. Kad ti se javi na ulici slobodno se okreni, vrati se kući i pazi da ti ne padne ledenica sa krova ispred ulaza u zgradu. Obično je rahitičnog izgleda, blago urokljivih očiju sa glasom Božidara Đelića u pubertetu. U kladionici svakodnevno igra tikete koji više podsećaju na računi iz supermarketa nego na listić, a nadimci su im takođe slatki kao npr. Bocko, Srećko, Skraćena ruka...
- Matori jesi igrao šta danas, počinje karling kup imam dojavu glancaju Čehinje kao na reklami za Pronto...
- Ma šta igrao, krenem danas do kladže i taman da sastavim tiket pojavi mi se onaj crni gavran Srećko i kako baci pogled na listu onim čkiljavim očima rekao sam samo "pakuj opremu" i krenem kući, umalo me vrata od tramvaja nisu skratila za glavu...
- Au brate, pa tebe je baš ujebao, ništa odoh da uplatim ovo dok i mene ne izgavraniše neko...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.