
Pojava koja je česta kao Halejeva kometa, sa kojom se ne susrećeš više od par puta u životu i koja te oduševljava iz svih perspektiva.
Keba Kraba: Sunđer Bobe, teška srca ti ovo govorim.
Sunđer Bob: Šta to, gospodine Krabo?
KK: Moraš na godišnji!
SB: Zar već sedmi put ovog meseca?
KK: Moram da naučim ovog lendova za kasom da nećemo ništa zaraditi ako čita Politikine Zabavnike po ceo dan!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Dragi, evo me! (osvrće se oko sebe) Da se nisam napila slučajno?
-Usisao sam sve, oribao, oprao sudove, nahranio sam nilske konje, obrisao prašinu i očistio prozore. Imaš li još neku muzičku želju?
-Ha, misliš da bih te oterala na godišnji da sam ti gazda? (gleda na sat) U, već je 4, sad će Čelzi-Šahtjor! Pa hoćeš da gledamo tekmu zajedno?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.