
Tužna, ali na žalost istinita izreka. Koristi se u slučajevima kada se o nekome ili o nečemu pokrene priča koja, bez obzira da li je istinita ili osnovana, obavezno dovodi do toga da preraste u ozbiljnu klevetu.
Primere ovakvog zlonamernog etiketiranja viđamo svakodnevno. Pa, iako svi znamo da su to laži i podmetanja, već smo se nekako navikli na to.
- Vidim ja šta mi se sprema. Svi seru okolo da sam neradnik, lenština...
- Pa, ti brate glavu ne dižeš od posla?
- Pa, znam. Ali, ljudi pričaju šta oni hoće.
- E, baš te briga. Nek te olajavaju koliko hoće. Svi znaju koliko si vredan.
- Džabe je to! Gde svi pljuju, neko mora da se udavi. A, sada svi pljuju po meni. I koliko vidim ja ću biti taj koji će da se udavi. Pomoći tu nema.
- E, jebi ga.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
jako lepo+++