Prijava
  1.    

    Gdje je nestala sva romantika?

    Vodi se nadrealan razgovor. Ja ne razumijem. Ona kao i da ne čuje. Dva sata ubijanja u pojam nenormalnim koještarijama. Znojim se i mučim. Ona ne voli muškarce koji piju. Zna se, ja sam trezvenjak. Ali kada bi se lagali. Cijedim već treću limunadu pred sobom: kaže zdravo je. Da mi pogled nije prikovan na te savršene dojke koje samo što ne ispadnu iz tog dekoltea odavno bih otpirio odatle. Trsio bih je. O da, kako bih je trsio. Ma ršum bih napravio. Ona i dalje priča. Ona jebeno još uvijek priča! Već dva sata. Od vrletnih metoda dadaizma sam odavno odustao. Kaže "današnji muškarci", izgleda njena omiljena sintagma. Čini mi se da smo MI ubili Isusa. Krivi za sve. Da nisam u ovakvom stanju natjerala bi me da poželim da sam žensko. Gdje li sam ostavio konopac? Već razmišljam o sklopu testamenta. Gdje je nestala sva romantika?

    U trenutku umoboličnog monologa apstrahujući ideje o najgotivnijem samokobejnovanju uspijevam da u trenutku nevjerice pojmim njeno retorsko pitanje. Vrisak očaja u meni u posljednjem trenutku alarmira me se kakvim bićem imam posla. Imam osjećaj da mi je id prsnuo načisto. Super ego već masati nož o jege. Potpuna dezintegracija ega. Riješićemo ovo na muški način.

    -Nego, reci mi, primaš li ga ti u dupe?!