
Lik koji je na prvi pogled ne toliko bitan za neka društvena okupljanja, mislim šta radi on samo dobaci po koju tu i tamo, nije nešto ni duhovit, a nije ni smarač, ono puki prosek. Fazon i ne razmišljaš o njemu dok je tu.
Ali kad ga nema nekako napeto bude. Tek kad ostaneš sam sa ostalim ortacima uvidiš da priča i ne ide baš glatko. Te dve-tri upadice koje gel ortak povremeno ubaci, posluže kao savršeni lubrikant za glatku društvenu komunikaciju.
Skapiraš da si preko njega upoznao većinu ljudi sa kojima se zapravo družiš i da ti je on najveća veza sa njima.
Pera: Gde si bre, šta ima?
Žika: Ma bleja, nego jesi čitao za Romanove, kad su ih otkopali dva tela fale krutenejebo!?
Pera: Extra... aouvaaaj Si vido Đoleta možda, kako je on?
Žika: Do jaja, počeo da radi u magacinu.
Pera: Car, jebeš maštanje, mora se šljakati bilo šta.
Žika: Jeste. Oćeš na sedeljku sad u subotu, ista ekipa?
Pera: Hoće Đole da dođe?
Žika: Biće i Đole, jebote te Đole. Da nisi oženjen pomislio bih da si gej. Nego, jesi čuo za Anastasiju Romanov, kažu ćerka joj živi u Kosjeriću ali naša vlada to krije jer...
Pera: SISAJ KURAC BRE!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nešto kao ministar bez portfelja.