
Gibaničari su stari naziv za Beograđane koji svakog ili svakog drugog vikenda odlaze na selo kod svojih, odakle potiču da se natovare mesištem, slaninom, mašću, voćem, povrćem, jajima, rakijom, vinom i ostalim gutateljskim dobrima, a i da uživaju u prirodi, naravno.
-Cmok, cmok, cmok, tako, triput po Srpski, hajde pa se vidimo sledeći vikend mama, a gde je tata da se pozdravim i s' njim, Milan već upalio auto, hoće da mi pizdi posle...
-Sad će, otišo na tavan da vam iseče da ponesete i malo pršute...evo ga ide!
-Eheej, nabiguzice, sačekajte pršutu! Al vam je lego auto, ovaj bre moj zet ima samo za amortizere da radi.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.