
Ponosni vlasnik megabuzdovana koji krasi deo tela na kom običnim ljudima stoji glava. Glavudžetina koja bi bila savršena za građevinske radove tipa: Razbijanje betona, lomljenje armature pa čak i u mesarskoj industriji za ubijanje volova. Za onog koji je nosi ne postoji odgovarajući šlem u vojsci, za njega se mešalica seče na pola. Iako intelektualno ograničeni, glavutini se drže zajedno i nije izuzetak videti ih na visokim funkcijama direktora firme i vodnika jagnjeće brigade, dekana na fakultetu koji još nosi babin džemper koji je dovukao sa sobom kada je sišao sa planinčine, pa čak i ministra policije.
- Mamo, odo u školu.
- Glavutine sine, prvo nacepaj jedno pet metara drva glavom i ne obraćaj pažnju što te deca podjebavaju za taj tvoj buzdovan, ljubomorni su. Eno ti tamo u šupi šatorsko krilo, stavi na glavu, izgleda da će kiša.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.