Svojevrstan paradoks da je najznačajnija crnogorska knjiga napisana na srpskom jeziku.
Moderni crnogorski lingvisti su se ipak snašli. Pola knjige su preveli na maternji crnogorski a drugu polovinu, tačnije gde god se pominju Srbi cenzurisali.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Баш смо јуче почели радити "Горски вијенац", ја се пријавио да читам и растурио сам...добио петицу. :)
Piše u istom da su Crnogorci ustvari Srbi koji su šmugnuli ubrda od Turaka jer nisu hteli da se prime islam.
Pa i nije toliki paradoks kad znaš da je autor uvek za sebe govorio da je Srbin. To što ga sad pojedinci mrtvog prekrštavaju nije njegova krivica.
Та црногорска нација и монтенегризам је мода, проћиће као и свака друга. Кад ослаби Америка и њен утицај доле. Нису људи тикве, знају ко су, само су их мало залудели, као што све нас залуђују.
Umal' da patriotski dam nusmi. Edukativna nota u sarkazmu. +